Srce kao lozinka – autentifikacija skeniranjem srca

Oblik i pulsiranje srca svakog čoveka su jedinstveni i stoga pogodni za pouzdanu identifikaciju.

Srce kao lozinka – autentifikacija skeniranjem srca

Autentifikacija skeniranjem otiska prsta, mrežnjače ili naprednog prepoznavanja lica nisu ni zaživele, a već su zastarele – grupa naučnika sa univerziteta Bufalo u Njujorku razvila je sistem autentifikacije putem skeniranja srca. Za ovu vrstu autentifikacije nije potrebno da uradite bilo šta osim da budete u blizini svog uređaja. Sistem skenira oblik i veličinu srca, čime se dobija jedinstveni biometrijski podatak. Na osnovu toga se vrši identifikovanje i autentifikacija korisnika.

Nov sistem za autentifikaciju je nazvan „Srčano skeniranje“. Sistem koristi Dopler radar niskog nivoa kako bi bežično i kontinuirano mapirao dimenzije srca, a pristup korisniku je dozvoljen ukoliko se nalazi dovoljno blizu uređaja. Praktično, to znači da kada sednete ispred svog računara u kancelariji, dobićete pristup bez potrebe da upisujete bilo kakve kredencijale i bez bilo kakve interakcije, a kada se udaljite od svog računara (recimo, odete na pauzu za ručak), sistem će vas automatski izlogovati.

Istraživači navode da je oblik i pulsiranje svačijeg srca jedinstveno i stoga pogodno za identifikaciju, autentifikovanje pristupa, otključavanje uređaja itd. S obzirom na to da su oblik i rad srca jedinstveni i pripadaju konkretnoj osobi koja je živa, mnogo je teže hakovati takav sistem nego recimo sistem gde se skenira otisak prsta ili oko. Zbog toga je skeniranje srca pouzdan način za identifikaciju, odobravanje pristupa odnosno otključavanje uređaja.

„Ne postoje 2 osobe sa identičnim srcem, a oblik srca se ne menja osim ukoliko ne dođe do ozbiljnog srčanog oboljenja“, navodi jedan od autora. Ovom sistemu je za prvo skeniranje srca potrebno 8 sekundi, a nakon toga sistem u svakom trenutku prepoznaje vaše srce tako da niko drugi ne može da otključa vaš uređaj.

Za testiranje sistema, istraživači su sproveli studiju u kojoj je učestvovalo 78 ljudi. Sistem je postigao 98,61% balansirane preciznosti sa jednakom stopom greške (EER) od 4,42% što je dokaz da je u pitanju robustan i upotrebljiv sistem kontinuirane autentifikacije korisnika.

Da li ima opasnosti za srce? Istraživači kažu da je jačina signala dosta manja od jačine Wi-Fi signala i drugih sistema za autentifikaciju na pametnim telefonima koji emituju štetno zračenje (SAR – Specific Absorption Rate) te stoga ne predstavlja apsolutno nikakvu opasnost po zdravlje korisnika. Čitač ima snagu 5 milivata što je više nego 100 puta manje od zračenja koje emituju pametni telefoni.

U ovom trenutku, uređaj za skeniranje srca nije praktičan za primenu zbog svoje veličine, ali istraživači se nadaju da će vremenom uspeti da ga smanje toliko da će stati u ugao tastature računara odnosno u ugao pametnog telefona.

Mora se napomenuti da postoje i neka pitanja koja treba rešiti, a koja se tiču privatnosti i bezbednosti. Recimo, svako može da otključa vaš računar ili telefon ukoliko vi stojite blizu. Drugo pitanje se tiče toga da sistem možda neće biti u stanju da prepozna srce korisnika ukoliko dođe do nekog srčanog oboljenja.

U svakom slučaju, reč je o interesantnoj i potencijalno veoma upotrebljivoj tehnologiji. A da li će naći svoju primenu u budućnosti, ostaje da se vidi.

Pročitajte i: Da li je budućnost lozinki ugrožena?.